You can see I'm sad,even when I smile,even when I laugh,deep inside I want to cry

Jednom davno svi ljudski osjecaji i mane nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.Kada je DOSADA zijevnula po treci put,LUDOST je uvijek tako luda uzviknula:"Hajde da igramo skrivaca." INTRIGA je podigla desnu obrvu,a RADOZNALOST je,nemogavsi odoljeti,zapitala:"Skrivaca?Kakva je to igra?"."To je jedna igra,"pocne objasnjavati LUDOST,"u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun dok se svi ne sakrijete.Kada zavrsim sa brojanjem polazim u traganje i koga ne pronadem taj je pobjednik.ENTUZIJAZAM je zaplesao,a slijedila ga je EUFORIJA.SRECA je toliko skakala da je to nagovorilo SUMNJU i ANTIPATIJU,koje nikada nista nije interesiralo da se pridruze igri.Ali nisu se svi zeljeli igrati.ISTINA je bila protiv skrivanja,a zasto bi se i skrivala?Ionako je na kraju uvijek svi pronadu.PONOS je mislio da je to glupa ideja,iako ga je zapravo mucilo što on nije bio taj koji se sjetio predoziti igru,a LJUBOMORA je bila ljubomorna sto ona ne moze brojati.OPREZ nije htio riskirati."1, 2, 3...", pocela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST,koja se kao i uvijek samo bacila iza prvog kamena na putu.VJERA se popela na nebo,ZAVIST se sakrila u sjenu USPIJEHA,USPIJEH se teskom mukom popeo na vrh najviseg brda.VELIKODUSNOST se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.LJEPOTA je uskocila u kristalno jezero,a DIVOTA je našla svoje mjesto u letu leptira,SLOBODA u dahu vjetra.LAZ se sakrila na dno oceana(laze, sakrila se na kraju duge),a POZUDA i STRAST u krater vulkana.ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni vazno.Kada je LUDOST brojala 999 999,LJUBAV jos uvijek nije pronasla skroviste,jer je svako mjesto bilo zauzeto.Ugledavsi ruzicnjak uskocila je pokrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun!",vikala je LUDOST i zapocela svoje traganje.
Prvu je pronasla LIJENOST iza obliznjeg kamena.Ubrzo je zacula VJERU kako prica sa Bogom na nebu,a STRAST i POZUDA su iskocile iz kratera.Slucajno je pronasla ZAVIST i naravno USPIJEH,a SEBICNOST nije trebalo ni traziti,sama je izletjela iz svog skrovista jer nije htjela dijeliti kosnicu sa pcelama koje su ju zbog toga izbole.Od tolikog traganja LUDOST je ozednila,i tako je u kristalnom jezeru pronasla LJEPOTU.Sa SUMNJOM joj je bilo najlakse,ona se nije ni mogla odluciti za skroviste pa je sjedila iza obliznjeg drveta.Tako je LUDOST malo po malo pronasla sve.TALENT u zlatnom klasju zita,TJESKOBU u izgorjeloj travi,LAZ na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),a ZABORAV je zaboravio da su se uopce i igrali.
Samo LJUBAV nije mogla nigdje pronaci.LUDOST je pretrazila svaki grm,svaki vrh planine,i kad je vec bila bijesna ugledala je ruzicnjak.Usavsi u ruzicnjak uzela je suhu granu i od ljutnje i bjesa pocela udarati po prekrasnim pupoljcima.Odjednom se iz ruzicnjaka zacuo bolan krik.Ruzino trnje je izgreblo oci LJUBAVI i oslijepilo je.
LUDOST nije znala šta da ucini i kako da ispravi ono što je ucinila.Plakala je i molila za oprostaj.Na kraju je odlucila zauvijek da ostane uz LJUBAV i pomaze joj.
Od tada je LjUBAV slijepa,a LUDOST je uvijek prati.....

pricicu nisam ja napisala....ali sam ju malo nadopunila,dodala neke dijelove i osmislila cijelu poantu na svoj nacin........

jos samo zelim cestitati rodendan jednom jako posebnom svinjcetu,kako ga ja od milja zovem,nadam se da ce ti ova godina biti luda i ostati dublje urezana u pamcenje od bilo koje druge......valjda ces ovo vidjeti na vrijeme.......

to bi bilo sve od mene,ispricavam se svima kojima se nisam sjetila komentirati.....uzivajte........

popodne je......
sjedim sama u svojoj sobi......
ne znam kako,ne znam zasto,ne znam zbog cega,znam samo da sjedim sama u svojoj sobi......
danas je trebao biti dobar dan,imala sam osjecaj da me danas nece nista natjerati da napisem novi post.....
vani sija sunce,puse blagi vjetric.....
......prelijepo popodne.......
a ja sjedim sama u svojoj sobi......

nevjerojatno je kako meni neki ljudi mogu totalno pokvarit raspolozenje,kako mi mogu pomrsit sve planove,kako mi mogu pokvarit tako lijep dan.ne znam zasto im uopce dopustam da sve to naprave,dajem im prevelike uloge u svom zivotu,a to ocito ne zasluzuju.da sve bude jos gore,ja ih ne mogu izbaciti iz svog zivota,koliko god bih ja to htjela,ne mogu se samo okrenut i sve zaboravit,ne mogu ih ignorirat,ne mogu jer su tu na svakom mom koraku,gdje god se okrenem,koji god smjer odaberem,i oni su tu.

mislim,ma ne da mislim nego znam da te iste osobe koje mi iz dana u dan kvare i ovako rijetko dobro raspolozenje,znam da one nemaju pojma koliko meni smeta svaki glas koji se podigne na mene,nemaju pojma koliko me boli svaka ruzna rijec koja se izgovori u moje ime.....i sto je najvaznije,nemaju pojma kolike posljedice ostaju u meni nakon svake svade.nije to neka obicna svada oko izlazaka ili neke slicne gluposti,ovo je vrijedanje,omalovazavanje,zlostavljanje.....sve me to toliko umara......uzima iz mene svaku trunku radosti,veselja,nade da ce sutra biti drukcije,da kad sutra dodem doma,da me tamo umjesto pozdrava nece docekati grdenje i vrijedanje.

najvise mi ide na zivce kad me onda neki pametnjakovic krene tjesit,prodavat toliko isfurane fore,izjave tipa "sutra ce biti bolje,jaka si ti,izdrzi to....."

........bla bla bla........

to sam cula mali milijun puta......
......sutra ce biti bolje........
ma hoce kurac,davno sam izgubila nadu da ce biti bolje,naravno da nece biti bolje,biti ce isto kao prije,isto kao sada,isto kao uvijek.bolje sigurno nece biti,moze postati samo jos gore......

mislim da je vecina shvatila o cemu govorim,a onima koji jos ne razumiju olaksat cu malo.....govorim o nasilju u obitelji.fizickom ili psihickom.....nije vazno......vazno je da jedan clan daje sebi preveliku snagu i vaznost,istodobno ju oduzimajuci ostalim clanovima zbog cega oni postaju zrtve nasilja.

lako je postati nasilnik,prvi se put dogodi slucajno,u napadu ljutnje ili bijesa.slijede isprike da se nece vise nikad ponoviti,ali se ponovi i prije nego sto ocekujes.s vremenom takvo ponasanje prijede u naviku,postane "normalno",vise ne osjecas griznju savjesti i nemas potrebu ispricavati se i obecavati obitelji da se nece ponoviti.cesto je nasilje uzrokovano pretjeranim alkoholom ili drogom.covjek se ne moze nosit sa teretom svakodnevice,bjezi u neki drugi svijet,napije se i na par sati zaboravi na sve probleme,potpuno izgubi kontrolu nad svojim postupcima i izjavama.dolazi doma,iskaljuje svoj bijes na prve koji mu se nade na putu,a to su nazalost jedini kojima je stalo do tog covjeka,njegova obitelj.i to je to,tipican primjer nasilja u obitelji.sada to zvuci jako lako za rijesiti,ali vjerujte,u stvarnom zivotu i nije tako lako.tesko je urazumiti covjeka,tesko je zastititi obitelj od daljnjeg nasilja.cesto bivsa zrtva nasilja,dijete koje je nekad trpjelo nasilje,u kasnijem zivotu postaje nasilnik.
poruka svima koji se zele ubiti jer ne smiju van.....mislim da postoje i gore stvari od zabrane izlazaka,mnogoj je djeci prakticki zabranjeno zivjeti......

Sretan Bozic(sa malim zakasnjenjem) i Nova godina.....lijepo se provedite i uzivajte u ovim danima bez skole.....

ovo sam napisala u noci,na papirnatoj maramici jer nisam imala nista drugo po cemu mogu pisati.napisala sam sve ovo potaknuta trenutnim dogadajima.....prica pocinje......

.....0:52 min......
novi dan vec je poceo,a ja se jos uvijek zamaram postupcima,djelima,trenutcima i mislima proslog dana.....sjedim na malom brdu blizu kuce,ne mogu zaspati,a nema smisla da se jos jednu noc bezuspjesno namjestam u krevetu trazeci pozu u kojoj bi najlakse mogla utonuti u san-svijet u kojem mogu stvarat svoje dogadaje,birat svoje drustvo i svijet koji je samo moj....moj,moj,moj i niciji tudi,samo moj....

pala mi je na pamet ideja da odem nekamo,da dokazem sama sebi da sam dovoljno jaka da sama hodam po mracnoj i tamnoj sumi(inace imam veliku fobiju od mraka).i evo me na vrhu brda,presla sam cijeli put sama u mraku,potpuno sama bez icije pomoci......kroz slicne trenutke prolazim ovih dana,dokazujem (svojom ili tudom voljom) da mogu mnogo toga podnijet bez da posustanem,bez da stajem,vracam se istim putem i krecem ponovno.
lako je uvijek ici poznatim putem,uvijek doci do mjesta na kojem poznati put postaje nepoznat,stati,okrenuti se i vratiti na pocetak,sve zaboraviti i krenuti ponovno od pocetka.lako je i reci:evo danas idem dalje,necu se vise zaustavljat,nastavit cu hodat tako da nepoznat put postane poznat.....ali na kraju rijetko tko ima hrabrosti prijeci granicu poznatog....
veceras sam shvatila jednu recimo razocaravajucu stranu sebe,a to je da sam kao osoba jako jako slaba,ne mislim slaba u smislu fizicke,nego emocionalne i psihicke snage.shvatila sam da se nekim stvarima jednostavno ne mogu oduprijeti,toliko su mi prirasle srcu,toliko su mi drage da bi sve napravila samo da ih imam uza sebe.i to me unistava,ne mogu vise gledati samu sebe,ne mogu gledat sve sta radim,sve sta trpim samo da bi privukla pozornost,osjecala se voljenom.po meni,to je jedna jako velika mana covjeka,ne znam joj ime.....ali znam da ima ogromne sposobnosti i jos vece posljedice.
objasnit cu ja to da ne ispadne da pricam bezveze

postoji x-osoba,do nje stoji y-osoba.y-osobi je jako stalo do x-osobe,ali y-osoba to ne zeli pokazati jer je sigurna da je nitko nebi razumio.x-osoba takoder stalno govori da joj je stalo do y-osobe,ali svojim djelima,stavovima i postupcima uporno potvrduje suprotno.to y-osobu dovodi do ludila jer ne razumije zasto x-osoba to radi,postupno joj sve vise toga nije jasno i sve manje vjeruje x-osobi.x-osoba joj ne daje nikakve razloge zasto se tako ponasa,pa y-osoba sama donosi zakljucke na temelju objektivnog promatranja....
(na ovom dijelu mana dolazi do izrazaja).....
x-osoba se naljuti i odlazi....y-osoba se isto ljuti,ali ispod sve te ljutnje jos uvijek joj je stalo do x-osobe i jedva ceka da joj se x-osoba isprica,da je uvjeri da joj je zao.sada je opet sve super,ali nedugo zatim,opet y-osobu nesto naljuti,ona opet pokusava pridobiti paznju x-osobe.x-osobi je svejedno,zna da ce y-osoba potrcati za njom kad god ona mahne rukom.y-osoba se povlaci,sve promatra iz sigurne udaljenosti,ceka pravi trenutak da se ubaci u igru i privuce paznju x-osobe.nije vazno kako,nije vazno na koji nacin,vazno je da y-osoba zeli x-osobu kraj sebe mada x-osoba ponizava y-osobu,vrijeda ju i ismijava.y-osoba sve to zna,sve joj to jako tesko pada,zato se i stalno ljuti,ali opet ne moze jednom zauvijek reci ne i otici svojim putem.y-osoba zivi sa trenutak kada ce sve biti lijepo kao sto je bilo prije,x-osoba joj jako puno znaci i koliko se god trudila ne moze ju izbaciti iz svoje glave,ne moze se oduprijeti i otici,nego opet pada na igre x-osobe koja joj se isprica i tu prica pocinje od pocetka......

namjerno je sve pisano u istom rodu tako da se svatko moze postavit u osobu koja mu odgovara,nema podjela na musku stranu i zensku stranu....nadam se da ste nesto skuzili,ako je pricica ispala cudna,nejasna ili smijesna,nije trebala tako ispasti...svatko ce najbolje razumijet kad se sam nade u toj poziciji.....

misli mi se zaustavljaju na jos jednoj stvari,privatnom vlasnistvu.nemam puno stvari do kojih mi je stalo,ali one rijetke zelim cuvati samo za sebe jer znam da ako nekome pokazem koliko mi je stalo,svatko ce to pokusati iskoristiti protiv mene ili me na taj nacin povrijediti ili uvijediti.pokusat ce okrenut protiv mene moju stvar,stvar koja mi puno znaci i za koju zelim da bude samo moja.ta mi se stvar svida takva kakva je,ali mnogo puta okolina kvari moju stvar.
......uzmimo jabuku za primjer......
stoji par trulih jabuka na stolu.sve su trule do srzi i samo se medusobno jos vise potruljuju.nema sanse da te trule jabuke ikada vise budu zrele.pored trulih jabuka stoji jedna zrela jabuka,moja zrela jabuka.trule jabuke pokusavaju na sve nacine privuci zrelu jabuku kako bi i od nje napravile trulu jabuku koja bi se savrseno uklopila u drustvo trulih jabuka.ja to pokusavam sprijeciti,ali mi ne uspijeva.zelim to sprijeciti jer mi zrela jabuka nesto znaci i zelim ju imati za sebe,ne zelim ju dijeliti sa trulim jabukama ili s ikim drugim.zelim tu jabuku imati samo za sebe,zelim da bude moja.moja,moja,moja i nicija tuda,samo moja.

i poruka za zrelu jabuku......ne mora zrela jabuka biti potpuno trula da bi ju ja mrzila....zrela jabuka u mojim ocima vec sad trune.......

nemojte misliti da sam skrenula,samo se bavim "dubokim" mislima i pokusavam ih objasniti na sto jednostavniji nacin......

samo da vam se javim.....
nadam se da ste svi dobro,ovdje je vise manje sve ok neda mi se nista pisat,nemam bas neke inspiracije.....

imam jedan crtez....
bilo mi je dosadno,a mnogi kazu da slika vrijedi tisucu rijeci......



evo....neka svatko shvati kako zeli....

idem odgovarat na komentare.....
samo da jos kazem....

....blazeni strajk......

helou helou.....

doslo mi je da napisem novi post....mada sam rekla da ga necu napisat jos bar tjedan dana jer sam mislila da necu imati inspiracije tj. da me nece nesto toliko baciti u bed da idem pisati post.....ali eto,prevarila sam se,dobila sam inspiraciju i prije nego sta sam mislila....

ovaj tjedan je opet pocela skola(prije su bili praznici 5 dana)....nisam ja dugo izdrzala da se ne posvadam sa nekime iz razreda.....ne znam zasto,ali sa nikime iz razreda se ne mogu bas dobro skompati,imati neko normalno prijateljstvo....
zapravo kad malo razmislim,znam zasto.uvijek ili meni nesto smeta,ili toj drugoj osobi nesto smeta....

mislim da u mojem razredu nema drustva u koje bi se bas mogla uklopiti,jer postoje cetiri drustva,dva muska i dva zenska.....
prvo musko drustvo su "zlocesti decki",oni koji se uvijek kace sa nekime,oni koji su cesto izbaceni sa sata,u njih su zacopane sve cure i u njihovo drustvo svatko zeli uci.
drugo musko drustvo je propalitet razreda,oni koji idu na popravke,imaju pun dnevnik keceva,prirodno su nenadareni prici curi i zato se niti jedna cura ne interesira za njih.
da sad prijedem na zenski dio razreda....
prvo zensko drustvo su cure koje jos uvijek misle da su u petom razredu pa se tako i ponasaju,ful obozavaju zivotinje,bore se za njihova prava i dragaju svakog cucka na cesti.cule su da postoje sjajila za oci,olovke i maskare,pa cesto eksperimeniraju sa njima i tako sredene za skolu izgledaju super.....za klauna....
i dolazimo do zadnjeg drustva.....a to su one cure koje su poznate u cijeloj skoli,uvijek na prvi pogled savrsene,skockane,skroz sredene,po prirodi jako glupe,mozda bi mogle pokazati da znaju rijesiti koju jednadzbicu,ali njima kao da odgovara da ne znaju nista,po cijele dane pjevaju stihove najnovijeg narodnjaka jer najvjerojatnije nisu nikad cule neku stranu pjesmu....i da su ju cule sigurno nisu znale sta znace rijeci pjesme,pa su ipak rade presle na najnovije srpske hitove(nije da vrijedam srbe ili nesto takvo,nego mi muzika jako ide na zivce).....
ja sam bila i u jednom i u drugom zenskom drustvu....ali svejedno se ne mogu naci niti u jednom niti u drugom.....nitko mi ne odgovara niti karakterom niti icime drugime,i sretna sam sta je ovo zadnja godina koju cu provesti u ovom razredu.....mislim da u srednjoj koju ja planiram upisat nece upast nitko iz mog razreda.....i drago mi je zbog toga,jer ne bih htjela jos 4 godine gledat iste face koje mi iz dana u dan sve vise dizu zivce.....koliko ja znam,u opcu ne moze upast bilo kakav propalitet(bar se nadam).....

puna hvala svima na komentarima.....nikad ih nisam imala ovako puno.....